Glavne metode uključuju trajne veze, veze za hitne slučajeve i fleksibilne veze.
1. Trajna optička veza (takođe nazvana spajanjem fuzije): Ova veza koristi električno pražnjenje da otopi i poveže dva optička vlakna na njihovoj tački spajanja. Obično se koristi za-spajanje na velike udaljenosti i trajne ili polu{3}}stalne fiksne veze. Njegova glavna karakteristika je najniže slabljenje veze među svim metodama povezivanja, obično 0,01~0,03dB/točki. Međutim, za to je potrebna specijalizirana oprema (fusion splicer) i stručno osoblje, a mjesto spajanja mora biti zaštićeno posebnim kontejnerom.
2. Spajanje u slučaju nužde (takođe nazvano hladna fuzija): Hitne veze uglavnom koriste mehaničke i hemijske metode za fiksiranje i spajanje dva optička vlakna zajedno. Glavne karakteristike ove metode su brza i pouzdana veza, sa tipičnim slabljenjem veze od 0,1~0,3dB/točki. Međutim, tačka veze će postati nestabilna pri dugotrajnoj-upotrebi, a slabljenje će se značajno povećati, tako da se može koristiti samo u kratkoročnim-hitnim slučajevima.
3. Fleksibilno povezivanje: Fleksibilne veze koriste različite optičke konektore (utikače i utičnice) za povezivanje lokacija sa lokacijama ili lokacije sa optičkim kablovima. Ova metoda je fleksibilna, jednostavna, praktična i pouzdana i često se koristi u kablovima računarskih mreža unutar zgrada. Njegovo tipično slabljenje je 1 dB po konektoru.








